Nehrđajući čelik je iznimno popularan materijal poznat po svojoj snazi i otpornosti na koroziju. Iako nije najteži materijal za zavarivanje, specifična svojstva nehrđajućeg čelika zahtijevaju posebne metode i tehnike prilikom zavarivanja.
 
U ovom članku razmotrit ćemo najvažnije aspekte zavarivanja nehrđajućeg čelika, uključujući najčešće korištene metode, pripremu materijala te savjete za postizanje visokokvalitetnih rezultata.

 

Razumijevanje nehrđajućeg čelika

Nehrđajući čelik je legura željeza, ugljika i najmanje 10,5% kroma. Krom igra ključnu ulogu u otpornosti ovog materijala na koroziju, a također daje čeliku njegov prepoznatljivi sjaj. U ovisnosti o dodacima poput nikla, niobija, molibdena i titana, razvijene su različite vrste nehrđajućeg čelika, koje se koriste u brojnim industrijskim primjenama. Najčešće se koristi u arhitektonskim panelima, opremi za preradu hrane, zrakoplovnoj, automobilskoj i brodograđevnoj industriji.

 

Ključne stvari koje treba uzeti u obzir prije zavarivanja nehrđajućeg čelika

Zbog specifičnih svojstava nehrđajućeg čelika, prije početka zavarivanja potrebno je obratiti pozornost na nekoliko važnih faktora:

  1. Kontrola topline: Nehrđajući čelik zadržava toplinu, što može uzrokovati deformacije, hrđanje ili krhkost materijala. Ključna je precizna kontrola temperature tijekom zavarivanja.

 

  1. Odabir odgovarajućih dodatnih materijala: Filer metali (dodatni materijal za zavarivanje) moraju biti odgovarajuće usklađeni s vrstom čelika koji se zavaruju kako bi se postigao najbolji rezultat.

 

  1. Čist radni prostor: Površine koje dolaze u dodir s nehrđajućim čelikom trebaju biti čiste, jer ovaj materijal vrlo lako dobiva ogrebotine.

 

  1. Ventilacija: Prilikom zavarivanja nehrđajućeg čelika oslobađaju se pare koje mogu biti toksične zbog sadržaja kroma. Preporuča se korištenje ventilacijskih sustava ili aparata za disanje kako bi se osigurala sigurna radna okolina.

 

Tri najčešće metode zavarivanja nehrđajućeg čelika

Postoji nekoliko metoda koje se najčešće koriste za zavarivanje nehrđajućeg čelika. Svaka od njih ima svoje prednosti i koristi se u različitim situacijama ovisno o debljini materijala, potrebnoj brzini zavarivanja i vrsti spoja.

 

1. Tig zavarivanje (engl. Tungsten Inert Gas)

TIG zavarivanje, ili Zavarivanje Volframovom Inertnom Plinom (GTAW), koristi nepotrošni volframov elektrod koji prenosi struju do luka za zavarivanje. Oko elektroda se koristi inertni plin, najčešće argon, koji štiti i hladi volfram, smanjujući količinu dima i sprječavajući oksidaciju.

 

Prednosti TIG zavarivanja nehrđajućeg čelika uključuju:

  • Visoka preciznost i stabilnost luka.
  • Idealno za tanke dijelove nehrđajućeg čelika.
  • Niska potrošnja elektroda i jednostavan proces čišćenja jer nema ostataka oksidacije.

 

2. MIG zavarivanje (engl. Metal Inert Gas)

MIG zavarivanje, poznato i kao Plinsko Metalno Lučno Zavarivanje (GMAW), koristi električnu struju za taljenje i spajanje komada metala. Kontinuirano se provlači žica kroz pištolj za zavarivanje koja služi kao elektroda. Ova metoda se često koristi za zavarivanje debljih dijelova nehrđajućeg čelika.

 

Prednosti MIG zavarivanja nehrđajućeg čelika uključuju:

  • Brži proces zavarivanja u usporedbi s tradicionalnim metodama.
  • Pogodno za duge i kontinuirane šavove.
  • Minimalna količina prskanja i čist rezultat zahvaljujući zaštitnom plinu.

 

3. Elektrootporno zavarivanje (engl. Electric Resistance Welding – ERW)

Elektrootporno zavarivanje uključuje zavarivanje točkastih i šavnih spojeva pomoću električne struje koja stvara toplinu i otpor. Ova metoda omogućuje spajanje metalnih dijelova uz minimalni utjecaj na okolno područje.

 

Prednosti elektrootpornog zavarivanja:

  • Brz i učinkovit proces, idealan za serijsku proizvodnju.
  • Manje zagrijavanje okolnih dijelova materijala.
  • Jednostavna automatizacija procesa, što dovodi do visokih proizvodnih kapaciteta i nižih troškova.

 

Kako odabrati pravu metodu zavarivanja?

Prilikom odlučivanja o metodi zavarivanja, potrebno je uzeti u obzir nekoliko faktora:

  • Debljina nehrđajućeg čelika: TIG zavarivanje je idealno za tanke dijelove, dok je MIG bolji za deblje materijale.
  • Vrsta primjene: Ako se traži preciznost i estetika, TIG zavarivanje je najbolji izbor, dok je MIG bolji za brže zavarivanje velikih površina.
  • Brzina i trošak: Elektrootporno zavarivanje nudi visoku produktivnost i ekonomičnost, posebno u masovnoj proizvodnji.

 

 

Zaključak

Nehrđajući čelik je široko korišten materijal u industriji obrade metala, ali njegovo zavarivanje zahtijeva pažljivu pripremu i odabir prave metode. Bez obzira na odabranu tehniku, važno je osigurati dobru kontrolu topline, odgovarajuću ventilaciju i koristiti pravilne materijale za punjenje. Ako niste sigurni koja je metoda zavarivanja najbolja za vaš projekt, uvijek se možete posavjetovati s našim stručnim timom kako biste postigli optimalne rezultate.

 

Podijeli članak:

Povezani članci: